Uvodni tekst
O Ratnom arhivu i muzeju NDH
Uvod
U Hrvatskome povijesnom muzeju nalazi se više od 3000 predmeta koji potječu iz Ratnoga arhiva i muzeja Nezavisne Države Hrvatske (RAM NDH). Većina ove građe reinventarizirana je tijekom druge polovice 20. stoljeća u okvirima djelatnosti Povijesnoga muzeja Hrvatske i Muzeja revolucije naroda Hrvatske (dviju muzejskih institucija koje su posebnim zakonom 1991. godine objedinjene u Hrvatski povijesni muzej). Preostali dio građe reinventarizirao se idućih desetljeća, pri čemu su se informacije o predmetima u muzejskoj bazi podataka konstantno nadopunjivale i, ovisno o količini novih saznanja i povijesnih izvora, revidirale.<a href="#item-1"><sup>[1]</sup></a>
Posljednjih godina ovaj posao iznova je aktualiziran dospijećem triju našastara, odnosno inventarnih knjiga Ratnoga arhiva i muzeja NDH u Hrvatski povijesni muzej, a napose obnovljenim društvenim interesom za problematiku provenijencije muzejske građe prikupljene u ratnome i poratnome razdoblju.<a href="#item-2"><sup>[2]</sup></a>
U navedenome kontekstu, a s ciljem približavanja stručnoj i široj javnosti ove muzeološke problematike, proizašla je ideja o izradi e-kataloga (Predmeti Ratnoga arhiva i muzeja NDH u fundusu Hrvatskoga povijesnog muzeja), u kojem bi se na jednome mjestu prvi put predstavio manji i ogledni broj pripadajućih muzejskih predmeta po zbirkama. S time u vidu, u Časopisu za suvremenu povijest izdan je i stručni rad pod naslovom Ratni arhiv i muzej Nezavisne Države Hrvatske.<a href="#item-3"><sup>[3]</sup></a> Preglednoga karaktera, rad je sastavni dio e-kataloga, odnosno njegovih uvodnih tekstova, kojima se nastoje pobliže odrediti osnovni aspekti djelovanja Ratnoga arhiva i muzeja NDH. Također mu se u cijelosti pridodaje pravna regulativa RAM-a (dva pravilnika i jedan poslovnik) te kronološki presjek važnijih događaja iz povijesti ustanove. Potom slijedi pregled predmeta po zbirkama Hrvatskoga povijesnog muzeja, odnosno fotografije s popratnim kataloškim jedinicama kustosa zbirki.
Pri izboru predmeta nastojalo se prezentirati raznovrsnost prikupljene muzejske građe, s naglaskom na dosad manje poznate ili neobjavljene sadržaje. Većina građe potječe iz razdoblja 19. i prve polovice 20. stoljeća, dok manji, ali vrijednosno značajan dio, potječe iz razdoblja ranoga novog vijeka. Darovatelji i ponuditelji većinom su nekadašnji pripadnici Kraljevskoga hrvatskog domobranstva (osobito predmeta nastalih prije 1941. godine) ili Hrvatskoga domobranstva, poslije integriranoga u Hrvatske oružane snage (kada je u pitanju građa nastala ili korištena od 1941. do 1945. godine). Riječ je svakako o heterogenome skupu predmeta koji su primarno vezani uz hrvatsku vojnu povijest, odnosno uz različite vojne i paravojne postrojbe koje su djelovale na teritoriju hrvatskih povijesnih zemalja od kraja 16. sve do sredine 20. stoljeća.
Kojim će putem i tempom ići daljnja istraživanja posvećena nekadašnjemu fundusu Ratnoga arhiva i muzeja NDH, ovisit će u mnogočemu o još nepoznatu, odnosno neotkrivenu dokumentacijskome i arhivskome gradivu.<a href="#item-4"><sup>[4]</sup></a> Kao i u slučaju poslijeratne Komisije za sakupljanje i očuvanje kulturnih spomenika i starina (tzv. KOMZA-e), riječ je o temi koja se, u pogledu stručne i znanstvene valorizacije, tek načela. Ostaje stoga za nadati se da će ovim e-katalogom biti donekle trasiran put novim istraživačkim saznanjima, osobito na polju provenijencije prikupljene građe koje je muzejskim djelatnicima od osobita interesa.
Politička i muzeološka podloga osnutka
Ratni arhiv i muzej (RAM) osnovan je u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH), na čelu koje se nalazio ustaški pokret, koji je na vlast došao uz potporu Hitlerove Njemačke i Mussolinijeve Italije. Važan poticaj za osnivanje RAM-a bila je potreba da se zaštiti bogata i brojna kulturna baština, ne samo militaria nego i kameni spomenici i nepokretna baština poput utvrda. Tu je potrebu naglašavala i brojna neobrađena te raspršena kulturna baština, koja je pripadala vojničkim obiteljima većinom s prostora bivše Vojne krajine.
RAM NDH stvoren je po uzoru na slične tadašnje vojno-povijesne muzejske ustanove u Europi.<a href="#item-5"><sup>[5]</sup></a> Najbliži od tih renomiranih vojno-povijesnih muzeja, Heeresgeschichtliches Museum, nalazio se u Beču, tada u sklopu Trećega Reicha. Važnost bečkoga muzeja bit će istaknuta prilikom objave okružnice RAM-a za časničku službu: „Da bi se ratni arhiv i muzej Nezavisne Države Hrvatske osnovao i vodio u duhu tradicije naše vojske, potrebni su mu suradnici, koji su već na tome poslu radili, po mogućnosti od onih, koji su svojedobno bili zaposleni u Bečkom ratnom arhivu i muzeju, koji će sačinjavati izvor materijala za naš ratni arhiv i muzej, jer je naša ratna povijest usko vezana na njega.”<a href="#item-6"><sup>[6]</sup></a> Vojno-povijesni muzej u Beču osnovan je još u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, 1891., kao k.u.k. Heeresmuseum, i posjedovao je fundus od približno 8000 predmeta. Jedan od idejnih tvoraca muzeja, nadvojvoda Wilhelm, rekao je da je poslanje muzeja „briga za slavu vojske, a time i buđenje nacionalnoga osjećaja”.<a href="#item-7"><sup>[7]</sup></a> Stalni se postav, osim na ratne trofeje, fokusirao na prikazivanje predmeta domaće provenijencije, odnosno s područja Austro-Ugarske Monarhije, i u skladu s poslanjem Muzeja cilj mu je bio „čuvati sjećanje na slavnu prošlost carske i kraljevske vojske kao i promicati istraživanje te prošlosti”. Nakon Anschlussa 1938. Muzej je postao oruđe nacističke propagande, proračun mu se gotovo udvostručio, a prvi put u njegovoj povijesti izložbe su se bavile i suvremenom tematikom, uglavnom fokusiranom na Wehrmacht.<a href="#item-8"><sup>[8]</sup></a>
Pravna regulativa
RAM NDH osnovan je zakonskom odredbom poglavnika Ante Pavelića od 26. svibnja 1941. (broj CXXVI – 268 – Z. p. 1941.), u kojoj se kaže: „Osniva se ratni arkiv i muzej Nezavisne Države Hrvatske, u kojem se imadu sabrati i čuvati svi pisani i tiskani spomenici, te predmeti, koji se odnose na ratnu povijest Hrvata od najstarijih vremena do dana današnjeg i dalje.”<a href="#item-9"><sup>[9]</sup></a> Ubrzo je, 10. srpnja 1941., osnovano „savjetodavno vieće kod Ratnog muzeja”,<a href="#item-10"><sup>[10]</sup></a> u sastavu: dr. Božidar Murgić, pročelnik Ministarstva prosvjete, Bruno Bauer, arhitekt, dr. Držislav Švob, kustos Arheološkoga muzeja u Zagrebu, i dr. Ivan Bach, kustos Državnoga muzeja za umjetnost i obrt. Dana 27. kolovoza osnovan je i „savjetodavni odbor kod Ratnog arhiva”,<a href="#item-11"><sup>[11]</sup></a> koji su činili: dr. Stjepan Ivčić, rektor Hrvatskoga sveučilišta, dr. Božidar Murgić, pročelnik Ministarstva nastave, dr. Josip Matasović, upravitelj Državnoga arhiva, dr. Josip Nagy, profesor Više ekonomsko-komercijalne škole, don Lovro Katić, gimnazijski ravnatelj, dr. Držislav Švob, kustos Arheološkoga muzeja u Zagrebu, dr. Milan Ivčić, redovni profesor Više ekonomsko-komercijalne škole, i dr. Rudolf Horvat, profesor u miru.
RAM je s radom započeo 24. studenog 1941., a u Narodnim novinama 3. ožujka 1942. objavljen je Pravilnik Ratnoga muzeja.<a href="#item-12"><sup>[12]</sup></a> Sastojao se od 13 točaka u kojima su se iznosile zakonska osnova za osnivanje institucije (§ 1.) i temeljne zadaće RAM-a (§ 2.: „Ratni muzej je ustanova, kojoj je zadaća, da sakuplja, čuva, izlaže i znanstveno proučava sve hrvatske ratne starine i spomenike, koji se nalaze u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, da se time stvori što vjernija slika slavne ratne prošlosti i sadašnjosti Hrvata i da te ratne starine i spomenici služe tako vojničkom zornom obrazovanju naroda, i iztraživanju domaćih te stranih stručnjaka i javnosti.”)<a href="#item-13"><sup>[13]</sup></a> te definirala sakupljačka politika (§ 3.–5.). U 3. stavku izričito se navode različiti tipovi građe od interesa za Muzej: oružje svake vrste (hladno i vatreno); pomagala i sprave upotrebljavane u vojnim operacijama; odore i oprema vojnika i konja; zastave raznih vojnih i neprijateljskih formacija; instrumenti za zvukovne i svjetlosne signale te općenito sav pribor u vezi s vojskom od najranijih povijesnih vremena do suvremenih razdoblja. Pritom se ne izostavljaju ni suvremeni likovni prikazi hrvatskih utvrda i drugih vojnih građevina, ilustracije raznih načina ratovanja tijekom povijesti, portreti istaknutih vojnih ličnosti te prikazi postrojbi, bitaka, odlikovanja i spomenika. U 4. se pak stavku izričito navodi da će RAM predmete nabavljati: a) darovanjima, b) otkupom uz ugovorenu cijenu, c) uz odštetu koju će, od obiju strana, ustanoviti nepristrani stručnjaci, d) putem pologa – uz izlaganje u svojim zbirkama, ne dirajući u postojeće pravo vlasništva. Idući paragrafi (§ 6.–8.) govore o ustroju i financiranju ustanove, kupnji predmeta (§ 9.) te znanstvenom i bibliotekarskom aspektu djelovanja RAM-a (§ 10.–13.).<a href="#item-14"><sup>[14]</sup></a> Dana 3. ožujka 1943. donesen je Pravilnik Ratnoga arhiva u Zagrebu, koji je u 14 točaka regulirao djelovanje toga dijela ustanove, ističući među ostalim da je Ratni arhiv „u sklopu ratnog muzeja znanstveni zavod ministarstva oružanih snaga, u kojem se čuvaju izprave, spisi i ostalo pisano gradivo o riešenim poslovima, koji se odnose na hrvatsku oružanu snagu, na njezine pripadnike i na njezino djelovanje u različitim prilikama i u kojem se to pisano gradivo tako obrađuje, da u svako doba i u svaku svrhu može poslužiti vojničkim ciljevima, državnom i javnom životu uobće, a znanosti posebice”.<a href="#item-15"><sup>[15]</sup></a> Istoga mjeseca, 26. ožujka, donesen je i Poslovnik Ratnog muzeja i arhiva. Njime su se opetovano definirale ustanova (§ 2.) i njezina zadaća (§ 3.) te se donijela sistematizacija radnih mjesta (§ 1., 4., 5.). Preostale točke Poslovnika govorile su o prikupljanju građe i upravljanju institucijom (§ 6.–10.), pri čemu se u posljednjem, 10. stavku, propisivalo vođenje konkretnih zapisnika, našastara i kartoteka te glavnih i pomoćnih knjiga.<a href="#item-16"><sup>[16]</sup></a>
Ustrojstvo
Formalni naziv institucije bio je pravno reguliran zakonskom odredbom o osnutku u kojoj se izričito navodi Ratni arkiv i muzej Nezavisne Države Hrvatske.<a href="#item-17"><sup>[17]</sup></a> Tomu nazivu često se u službenoj korespondenciji dodavao dio kojim se isticala pripadnost ustanove konkretnom ministarstvu. U pogledu nadležnosti, RAM naime nije bio podređen Ministarstvu nastave (od 9. listopada 1942. Ministarstvu narodne prosvjete) kao drugi hrvatski državni muzeji, nego Ministarstvu hrvatskoga domobranstva<a href="#item-18"><sup>[18]</sup></a> (od 9. listopada 1942. Ministarstvu domobranstva i od 21. siječnja 1943. Ministarstvu oružanih snaga).<a href="#item-19"><sup>[19]</sup></a>
RAM je bio vojno-znanstvena ustanova Ministarstva domobranstva,<a href="#item-20"><sup>[20]</sup></a> a njegov proračun realizirao se u skladu s financijskim planovima Gospodarskoga ureda pri Glavnom stožeru domobranstva.<a href="#item-21"><sup>[21]</sup></a> Na čelu ustanove bio je ravnatelj (upravitelj), kojega je iz časničkih redova imenovao doglavnik – vojskovođa Slavko Kvaternik,<a href="#item-22"><sup>[22]</sup></a> a pod ingerencijom ravnatelja nalazilo se cjelokupno stručno, tehničko i upravno osoblje. Opći presjek muzejskoga osoblja iznesen je u 6. stavku Pravilnika o Ratnome muzeju. Ondje se izričito navodilo da svi zaposlenici trebaju imati kvalifikacije iz Uredbe o muzejima i galerijama od 26. srpnja 1940. Doglavnik i vojskovođa je, iznimno, zadržao pravo posebnoga imenovanja stručnih – ugovornih i nagradnih – činovnika i službenika prema prijedlogu Savjetodavnoga vijeća. Ingerencija Ministarstva domobranstva naglašava se opetovano pri kraju istoga stavka: „Svi činovnici i službenici Ratnog muzeja, bili oni vojničkog ili gradjanskog stališa, imadu se vladati po propisima, koji vriede za službenike ministarstva domobranstva.”<a href="#item-23"><sup>[23]</sup></a> Administrativni ustroj i postupno širenje djelokruga djelatnosti osnivanjem specijalnih odsjeka RAM-a moguće je većim dijelom rekonstruirati iz arhivskoga gradiva. U prvom godišnjem izvještaju za 1942. (datiranom 11. veljače 1943.) razaznaje se postojanje: 1) zbirke muzejskih predmeta vojne prirode, 2) zbirke arhivskoga gradiva, 3) knjižnice, 4) slikopisne, odnosno fotografske sekcije te 5) preparatorske radione.<a href="#item-24"><sup>[24]</sup></a>
Do kraja 1943. godine RAM čine dva odsjeka: 1. odsjek – ratni arhiv i 2. odsjek – ratni muzej. Kao što je istaknuto, njihov djelokrug rada i način poslovanja bili su propisani trima podzakonskim pravnim i normativnim aktima: posebnim Pravilnikom Ratnoga arhiva, posebnim Pravilnikom Ratnoga muzeja te zajedničkim Poslovnikom Ratnoga arhiva i muzeja. Sva tri akta čine važne priloge poznavanju muzejske i arhivske regulative u razdoblju NDH te su ujedno pravni temelj djelovanja RAM-a kao specijalizirane kulturno-vojne institucije.<a href="#item-25"><sup>[25]</sup></a> Do početka 1944. uspostavljena su još dva odsjeka: 3. – povijesni odsjek i 4. – slikarski odsjek. Odluku o osnutku slikarskoga odsjeka potpisuje general Fedor Dragojlov.<a href="#item-26"><sup>[26]</sup></a> Povijesni odsjek bavio se prikupljanjem i proučavanjem „poviestnih podataka o ratovima u kojima su učestvovali Hrvati”, a slikarski je bio zadužen za slikarsku obradu „važnih ratno-poviestnih momenata”.<a href="#item-27"><sup>[27]</sup></a> Posljednji, 5. ili slikopisni odsjek nije se nalazio u ustrojbenom pregledu Ministarstva oružanih snaga, premda se već od spomenutoga godišnjeg izvješća za 1942. kontinuirano naglašavalo postojanje fotografske sekcije (što je podrazumijevalo fotografiranje muzejskih predmeta, dijelova stalnoga postava, izradu posebnih muzejskih fotoalbuma, različitih vrsta reprodukcija, a napose snimanje vrijedne građe koja RAM-u nije bila dostupna u originalu).<a href="#item-28"><sup>[28]</sup></a>
Prema internom popisu iz 1944. godine, RAM čine sljedeće ustrojbene jedinice: uprava (s upraviteljem i teklićem) i pobočništvo (s pobočnikom, pisarom i teklićem), I. odsjek – arhivski (s nadstojnikom, pisarom i teklićem), II. odsjek – muzejski (s nadstojnikom, natporučnikom na službi, pisarom, teklićem te domobranima djelatnima pri skladištu), III. odsjek – povijesni (s nadstojnikom, crtačem, pisarom i teklićem), IV. odsjek – slikarski (s nadstojnikom, dvama slikarima, razvodnikom na službi i trima teklićima) te V. odsjek – fotografski (s nadstojnikom i teklićem). Takav ustrojbeni sastav bio je na snazi sve do završetka rata.<a href="#item-29"><sup>[29]</sup></a>
Osim uprave s pobočništvom i odsjeka, pri RAM-u su djelovala dva vijeća: Savjetodavno vijeće pri Arhivu te Savjetodavno vijeće pri Muzeju. U njihovu su sastavu bili uglednici i čelnici raznih institucija iz javnoga i kulturnoga života, koji su trebali svojim savjetima te znanstvenim i stručnim aktivnostima pripomoći profiliranju ove arhivske i muzejske ustanove u zemlji i inozemstvu.<a href="#item-30"><sup>[30]</sup></a> Savjetodavna vijeća davala su prijedloge za organizaciju i upravljanje ustanovom. Članove vijeća imenovao je ministar iz redova stručnjaka, dok su oni među sobom izabirali predsjednika, potpredsjednika i dva tajnika. U pravilu su se sjednice vijeća trebale održavati najmanje jednom mjesečno jer je na njima raspravljano o svim važnijim problemima rada. Upravitelj RAM-a podnosio je članovima vijeća nacrt za godišnji proračun, o čemu su vijeća raspravljala te svoje prijedloge i mišljenja dostavljala doglavniku i vojskovođi ili ministru domobranstva, odnosno poslije oružanih snaga.<a href="#item-31"><sup>[31]</sup></a>
Savjetodavno vijeće Muzeja praktički je predstavljalo administrativnu sponu kojom se RAM (preko imenovanih članova) povezivao s Ministarstvom nastave, odnosno s drugim hrvatskim državnim muzejima s obzirom na to da je sam bio pod Ministarstvom domobranstva.<a href="#item-32"><sup>[32]</sup></a> Savjetodavno vijeće Arhiva imalo je sličnu ulogu i bilo je vezano uz suradnju sa središnjom državnom i područnim arhivskim službama. Takvo ustrojstvo od samoga početka rezultiralo je upravljačkom i strukovnom dihotomijom. Primjerice, godišnji izvještaj za 1942. govori o održavanju sjednica Savjetodavnoga vijeća RAM-a kao jednoga pravnog tijela, dok se u tekstu istoga izvještaja izričito navodi osnivanje posebnoga Savjetodavnog vijeća za muzej (10. srpnja 1941.) i potom posebnoga Savjetodavnog vijeća za arhiv (27. kolovoza 1941.).<a href="#item-33"><sup>[33]</sup></a> Da se svojevrsna dihotomija odrazila i na niže djelatne razine, svjedoči osnutak povijesnoga i slikarskoga odsjeka, koji su dobili ponešto specijalizirane zadatke bavljenja konkretnijom – povijesnom i slikarskom – građom, dok su muzejski i arhivski odsjek zadržali općenitiju funkciju provođenja dotadašnje muzejske i arhivske djelatnosti.<a href="#item-34"><sup>[34]</sup></a>
Lokacije
Budući da je RAM NDH kao institucija djelovao unutar sustava Ministarstva domobranstva, isprva je bio smješten u zgradi Ministarstva na Trgu kralja Petra Krešimira IV.<a href="#item-35"><sup>[35]</sup></a> Uprava RAM-a nalazila se u dvorišnoj zgradi, a izložbeni prostor u krilnoj zgradi na prvome katu u sobi broj 11.<a href="#item-36"><sup>[36]</sup></a> Kao privremeno rješenje za smještaj RAM-a spominjala se rekonstrukcija stambenoga kompleksa koji se nalazio na mjestu današnjega parka Bele IV. između kule Lotrščak i palače Ludovika Jelačića (donedavne zgrade Državnoga hidrometeorološkog zavoda, a današnje zgrade Hrvatskoga povijesnog muzeja).<a href="#item-37"><sup>[37]</sup></a> Kako ta ideja nije nikad realizirana, RAM je krajem 1942. i početkom 1943. iz zgrade Ministarstva oružanih snaga na Trgu Petra Krešimira preseljen u zgradu Ministarstva oružanih snaga na Jezuitskom trgu br. 4 (drugi kat) u sobe 127 i 128 (danas zgrada Galerije Klovićevi dvori), gdje je ostao do kraja rata.<a href="#item-38"><sup>[38]</sup></a>
RAM je svečano otvoren za javnost na ceremoniji održanoj 2. lipnja 1943. Svečanosti su, uz Antu Pavelića, prisustvovali njemački opunomoćeni general u Hrvatskoj Edmund Glaise von Horstenau, izaslanik fašističke milicije Rosano Camilo, mađarski vojni ataše bojnik Kolany, bugarski vojni izaslanik satnik Petrov, predstavnici Ministarstva oružanih snaga, državni tajnik general Vilko Begić, general Slavko Štancer, vrhovni nadzornik oružanih snaga, general Vladimir Kren, zapovjednik zrakoplovnih snaga, admiral Đuro Jakčin, general Ivan Prpić, glavar Glavnoga stožera, te predstavnici Vlade i hrvatskih kulturnih institucija.<a href="#item-39"><sup>[39]</sup></a>
Djelatnici
Zaposlenici RAM-a bili su podređeni Ministarstvu oružanih snaga NDH te su, uz civilna odnosno stručna zvanja, imali i domobranske činove. Time su, kao djelatne vojne osobe, bili podložni eventualnim vojnim dužnostima i pozivima na frontu, premda im je upravo služba u RAM-u bila svojevrstan „zaklon”, odnosno jamstvo da do mobilizacije na bojište ipak neće doći. Turbulentne ratne okolnosti inače su opterećivale funkcioniranje RAM-a, postavši glavnim uzrokom diskontinuiteta u njegovu stručnom i znanstvenom djelovanju.<a href="#item-40"><sup>[40]</sup></a> Tijekom 1944., kad je Ministarstvo oružanih snaga prihvatilo sistematizaciju na četirima odsjecima, a peti je bio u osnivanju, RAM je imao tridesetak zaposlenih (bilo stalno, bilo honorarno ili kao ispomoć preko Ministarstva).<a href="#item-41"><sup>[41]</sup></a> Sačuvani su popisi osoblja uz pomoć kojih je moguće većim dijelom rekonstruirati tko je sve i u kojem svojstvu radio unutar arhiva i muzeja:<a href="#item-42"><sup>[42]</sup></a>
<ul> <li>Bahlen, Marko – domobran, radnik u skladištu, teklić</li> <li>Blažeković, Josip – domobran, čuvar skladišta</li> <li>Bosnić, Dragutin – domobran, čuvar skladišta</li> <li>Brcko, Vid – domobran, teklić</li> <li>Budak, Mijo – domobran, teklić u 2. odsjeku</li> <li>Bundek, Jure – domobran, teklić pobočnika, teklić u 4. odsjeku</li> <li>Buntak, Franjo – natporučnik, kustos u 2. odsjeku<a href="#item-43"><sup>[43]</sup></a></li> <li>Čolak, Ivan – domobran, teklić u 4. odsjeku</li> <li>Devčić, Milan – domobran, pisar pobočnika (Karla Ribara)</li> <li>Didek, Zoran – domobran, profesor, slikar<a href="#item-44"><sup>[44]</sup></a></li> <li>Donegani, Josip – potpukovnik, nadstojnik 5. odsjeka</li> <li>Fink, Franjo – suradnik, preparator, inače preparator Državnoga muzeja za umjetnost i obrt</li> <li>Gaj, Pavao – razvodnik-đak, pisar u 2. odsjeku</li> <li>Gašparinčić, Ivan – razvodnik, nadglednik radova, teklić u 5. odsjeku</li> <li>Grospić, Ivan – pukovnik, nadstojnik 3. odsjeka; kad je umirovljen, njegovu poziciju nadstojnika 3. odsjeka preuzeo je Zvonimir Pužar</li> <li>Hanaman, Ljudevit – bojnik, nadstojnik 1. odsjeka</li> <li>Horvatović, Mato – domobran, teklić</li> <li>Hosu, Stjepan – domobran, pisar, profesor, lektor u 2. odsjeku<a href="#item-45"><sup>[45]</sup></a></li> <li>Jalžić, Stjepan – čuvar skladišta</li> <li>Jambrešić, Stanko – domobran, čuvar skladišta</li> <li>Jurković, Nikola – razvodnik, fotograf</li> <li>Kecerin, Mato – domobran, teklić u 1. odsjeku</li> <li>Krznarić, Stjepan – razvodnik, fotograf, slikar</li> <li>Kukor, Vjekoslav – domobran, teklić u 4. odsjeku</li> <li>Laszowski, Emilij – upravitelj (ravnatelj sredinom 1941. godine)<a href="#item-46"><sup>[46]</sup></a></li> <li>Marčec, Ivan – domobran, radnik u skladištu, teklić u pobočništvu</li> <li>Matasić, Stjepan – natporučnik na službi u RAM-u, umro 24. veljače 1944.<a href="#item-47"><sup>[47]</sup></a></li> <li>Mažuranić, Ivan – desetnik</li> <li>Mihelić, Josip – domobran, teklić u 3. odsjeku</li> <li>Miholić, Stjepan – domobran, teklić upravitelja</li> <li>Orešković, Đuro – domobran, teklić</li> <li>Perc, Dragutin – domobran u 2. odsjeku</li> <li>Prašić, Milan – časnički namjesnik</li> <li>Praunsperger, Milan – pukovnik-sudac, upravitelj<a href="#item-48"><sup>[48]</sup></a></li> <li>Prosinečki, Stjepan – časnički namjesnik</li> <li>Pužar, Zvonimir – natporučnik, povjesničar, nadstojnik 3. odsjeka nakon umirovljenja Ivana Grospića</li> <li>Ribar, Karlo – pobočnik-nadsatnik, nadstojnik 2. odsjeka</li> <li>Stahuljak, Tihomil – domobran, arheolog, radnik u skladištu, pisar<a href="#item-49"><sup>[49]</sup></a></li> <li>Stranić, Bojan – domobran<a href="#item-50"><sup>[50]</sup></a></li> <li>Švob, Držislav – suradnik, nagradni kustos imenovan nakon Truhelkine smrti, inače kustos Arheološkoga muzeja u Zagrebu i v. d. upravitelja Hrvatskoga državnoga povijesnog muzeja<a href="#item-51"><sup>[51]</sup></a></li> <li>Tanodi, Zlatko – suradnik, arhivist<a href="#item-52"><sup>[52]</sup></a></li> <li>Truhelka, Ćiro – suradnik, nagradni kustos (po odredbi od 31. prosinca 1941.)<a href="#item-53"><sup>[53]</sup></a></li> <li>Uhlik, Josip – potpukovnik, nadstojnik 4. odsjeka<a href="#item-54"><sup>[54]</sup></a></li> <li>Vadlja, Josip – domobran, crtač u 3. odsjeku</li> <li>Veža, Mladen – domobran, slikar<a href="#item-55"><sup>[55]</sup></a></li> <li>Vučak, Milovan – domobran, dopisnik 4. odsjeka, pisar 3. odsjeka, crtač.</li></ul>
Kako je vidljivo iz sastavljenoga popisa, većina djelatnika nosila je određene vojne činove. Dio njih angažiran je kao ispomoć (primjerice u skladištu ili na funkciji pisara) nakon mobilizacije u domobranstvo, a dio je bio trajno raspoređen u upravi ili nekom od odsjeka, u skladu s prijeratnim više ili manje istaknutim karijerama. Pod ingerencijom ravnatelja nalazilo se čitavo stručno, tehničko i upravno osoblje, koje je, dakako, moralo imati sve kvalifikacije zadane Uredbom o muzejima i galerijama od 26. srpnja 1940. Pritom su se svi zaposlenici, uključujući upravitelja, bili dužni vladati po propisima određenima za službenike Ministarstva domobranstva.<a href="#item-56"><sup>[56]</sup></a>
Prikupljanje građe i kulturna politika
Politika prikupljanja građe RAM-a prvi je put službeno definirana u objavi o osnutku institucije u Narodnim novinama 27. svibnja 1941. U njoj se izričito navodi da institucija treba prikupljati i čuvati spomenike i predmete „koji se odnose na ratnu povijest Hrvata od najstarijih vremena do današnjega dana i dalje”.<a href="#item-57"><sup>[57]</sup></a> Kategorije predmeta nabrojene unutar Pravilnika trebalo je pribavljati suradnjom s ustanovama u zemlji i inozemstvu (bilo da je riječ o stjecanju građe primopredajom ili izlučivanjem ili o izradi preslika ili snimki) te preuzimati od privatnih osoba darovanjem, otkupom ili posudbom.<a href="#item-58"><sup>[58]</sup></a> Kad je pak riječ o arhivskoj građi, prema Pravilniku arhiva RAM prikuplja i zbrinjava spise o zaključenim pravnim poslovima vezanima uz hrvatske oružane snage, a u fokusu prikupljanja nalaze se vojne institucije te različita upravljačka tijela vojnoga ili ratnoga karaktera. Potonja, ako još uvijek egzistiraju kao pravne osobe, imaju obvezu osigurati RAM-u prijepise i snimke tražene građe (izlučivanje ili primopredaja pojedinačnih spisa izbjegavali su se da se ne bi narušavala uvriježena arhivska praksa očuvanja cjelovitosti arhivskih zbirki i fondova).<a href="#item-59"><sup>[59]</sup></a>
Već do kraja srpnja 1941. pribavljena je određena količina arhivske i muzejske građe, poglavito od privatnih osoba, među kojima su kao darovatelji prednjačili nekadašnji austrougarski časnici.<a href="#item-60"><sup>[60]</sup></a> Godinu dana od osnutka, našastar RAM-a, kako potvrđuje godišnji izvještaj iz 1942. godine, imao je 1279 predmeta.<a href="#item-61"><sup>[61]</sup></a> Među arhivskim i muzejskim akvizicijama od 1941. do 1945. izdvajaju se: darovi Slavka Kvaternika primljeni od domaćih i inozemnih političara, javnih osoba i skupina, cjelokupni arhiv Savske divizijske oblasti Kraljevske jugoslavenske vojske ustupljen od Hrvatskoga državnog arhiva,<a href="#item-62"><sup>[62]</sup></a> suvremena djela ratnih slikara nastala u NDH ili na istočnoj fronti<a href="#item-63"><sup>[63]</sup></a> te primopredaje portreta časnika 53. zagrebačke pješačke pukovnije<a href="#item-64"><sup>[64]</sup></a> i hrvatskih generala – nositelja Reda Marije Terezije iz Hrvatskoga državnog arhiva.<a href="#item-65"><sup>[65]</sup></a> Sastavni dio fundusa bili su i zbirka staroga oružja Milana Praunspergera (darovana Hrvatskomu narodnom historičkom muzeju 1940. godine), predmeti vojnih jedinica NDH prispjeli s izobrazbe i fronti, zaplijenjeni ratni trofeji – oprema jugoslavenskih i sovjetskih partizana (potonja je oprema, među ostalim, dospjela od 369. pojačane pješačke pukovnije posredstvom Slavka Kvaternika), slikarski i fotografski radovi zaposlenika RAM-a (portreti istaknutih pojedinaca, crteži oružja, gradova, utvrda i spomeničke baštine), specijalizirane vojne knjige te različita dokumentarna i grafička građa posvećena bilo starijoj, bilo novijoj ratnoj povijesti.<a href="#item-66"><sup>[66]</sup></a>
Samo prikupljanje građe bilo je, međutim, tek prvi korak prema izgradnji specifične historiografske i nacionalne vizije Hrvata kao ratničkoga naroda. U godišnjem izvještaju za 1942. navodi se da je RAM osnovan „po uzoru ostalih kulturnih država zapada” da bi prikupio „potrebno gradivo za stvaranje vojničke prošlosti, odnosno poviesti Hrvatskog naroda”, pri čemu se ističe da je za „raspoznavanje” ove građe „potrebna posebna izobrazba, kao i duševni rad, kojim će se prikazati vriednost sakupljenog gradiva za sveopću poviest Hrvata i Hrvatske oružane sile”.<a href="#item-67"><sup>[67]</sup></a> Mnogo izravnije isticanje suvremenih ratnih aspekata ustanove te savezništva s Njemačkom i Italijom bilo je izraženo prigodom službenoga otvaranja prostorija RAM-a na Jezuitskom trgu 2. lipnja 1943. Tom prilikom poglavnik NDH Ante Pavelić obratio se ravnatelju Praunspergeru sljedećim riječima: „Gospodine pukovniče, Preuzvišenosti, gospodo častnici! Neka ova ustanova, koja se danas otvara, kao dokaz hrvatske vojničke prošlosti, bude ona, u kojoj će hrvatski narod moći uviek imati jedno žarište i sjećati se svoje prošlosti. A napose neka bude oružanim snagama Nezavisne Države Hrvatske jedno svetište, u kojemu će nalaziti slavu svojih predja, u kojima će nalaziti i uzor, prema kojemu će sliediti stope svojih predja svaki pripadnik hrvatskih oružanih snaga, a napose častnički stališ. Neka to bude žarište hrvatskim oružanim snagama i podstrek bratstva u oružju s pripadnicima oružanih snaga naših velikih saveznika. Tebi pukovniče i Tvojim suradnicima najljepše zahvaljujem na uloženom trudu i uspjehu, i time ovaj muzej hrvatskih oružanih snaga proglašujem otvorenim.”<a href="#item-68"><sup>[68]</sup></a> Pavelićev govor jasno demonstrira da se RAM, usprkos svojemu znanstvenom habitusu, opetovano isticanom u dokumentima o osnutku i načinu funkcioniranja, nije mogao u cijelosti izdvojiti iz ideološki uvjetovanoga konteksta.
U pogledu politike prikupljanja, hijerarhijska podložnost vojnim strukturama mogla je biti olakotna financijska okolnost, međutim ratna situacija i ekonomska kriza znatnije su ograničile mogućnosti institucijskoga djelovanja. Za sustavnije prikupljanje građe, a napose za preventivnu zaštitu predmeta i možebitna građevinska ulaganja (ponajprije prostorni smještaj), predviđena sredstva jednostavno nisu bila dovoljna.<a href="#item-69"><sup>[69]</sup></a> Usprkos tomu, tijekom postojanja ustanove prikupljen je pozamašan broj muzejskoga i arhivskoga gradiva, iako zbog ratnih okolnosti u vođenju dokumentacije te poslijeratnih prijenosa predmeta nije moguće utvrditi precizniji ukupan broj prikupljene ili barem inventarizirane građe. U Hrvatskome povijesnom muzeju danas se čuvaju ukupno četiri našastara (knjige inventara)<a href="#item-70"><sup>[70]</sup></a> RAM-a po kojima se može detektirati način ulaska, odnosno provenijencija pojedinih predmeta: Našastar br. 1. Plakete, Našastar Ratnog muzeja, knjiga 5, Našastar Ratnog muzeja, knjiga 6 i Našastar Ratnog muzeja, knjiga 7. Te knjige inventara zaključene su 15. svibnja 1945., kad je Zdenka Munk, kao ovlašteni namještenik Ministarstva prosvjete Narodne vlade Hrvatske, preuzela dokumentacijsku građu od članova komisije, odnosno službenika RAM-a (Ljudevita Hanamana, Josipa Uhlika i Zorana Dideka). Sudbina i smještaj našastara pod brojevima 2, 3 i 4 zasad ostaje nepoznata.<a href="#item-71"><sup>[71]</sup></a>
Zaključak
RAM NDH bio je institucija koja zapravo nije ni uspjela u potpunosti zaživjeti. Stvoreni su pravni temelji i krenulo se s idejnim rješenjem stalnoga postava i zgrade, no to je uskoro odbačeno u korist privremenih rješenja zbog ratnih okolnosti i nepovoljne situacije u NDH. Naime, kako je od 1943. stanje za sile Osovine postajalo sve nepovoljnije, što se očitovalo i u angloameričkim zračnim napadima u NDH, fokus institucije sve se više prebacivao sa sakupljačke djelatnosti na zaštitu arhivalija i muzealija. One su nakon sloma NDH završile u Arhivu Hrvatske (danas Hrvatski državni arhiv), Muzeju revolucije naroda Hrvatske i Povijesnome muzeju Hrvatske (koji danas zajedno čine Hrvatski povijesni muzej), a najveći dio koji se tiče vojnih operacija i tajnih dokumenata dospio je u Vojno-istorijski institut JNA u Beogradu (inače se arhivsko gradivo nastalo u doba NDH sustavnije počinje prebacivati u Beograd od 1948. godine).
Izvori
<h3>Arhivski i neobjavljeni izvori</h3>HR-HDA-1195-RAM NDH: Hrvatska, Hrvatski državni arhiv, Zagreb, fond 1195, Ratni arhiv i muzej Nezavisne Države Hrvatske.
<h3>Objavljeni izvori i tisak</h3><ul> <li>Hrvatski narod (Zagreb), 1943.</li> <li>Narodne novine (Zagreb), 1941-1942.</li> <li>Novi list (Zagreb), 1941.</li> <li>Vjesnik vojnih naredaba i zapovijedi (Zagreb), 1941.</li> <li>Vjestnik naredaba Ministarstva oružanih snaga (Zagreb), 1943.</li> </ul>
Literatura
<ul> <li>BARIĆ, Nikica. Ustroj kopnene vojske domobranstva Nezavisne države Hrvatske 1941. – 1945. Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2003.</li> <li>BARIŠIĆ, Zrinka. „Trg kralja Petra Krešimira IV. u Zagrebu. Urbanističko-arhitektonska i perivojna geneza”. Prostor: znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam 10 (2002), br. 1: 77‒90.</li> <li>BENYOVSKY, Lucija. „Držislav Švob u povodu 90. godišnjice rođenja (1907. – 1945.)”. Informatica museologica 27 (1996), br. 3‒4: 85‒88.</li> <li>„Buntak, Franjo”. U: Hrvatski biografski leksikon, 2. svezak. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1989.</li> <li>BURSIK, Mario. Hrvatski državni arhiv (1941.-1945.): ustroj i djelovanje. Diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, 2017.</li> <li>„Didek, Zoran”. U: Enciklopedija likovnih umjetnosti, 2. svezak. Zagreb: Leksikografski zavod FNRJ, 1962.</li> <li>„Die Geschichte des HGM”. Heeresgeschichtliches Museum – Militärhistorisches Institut. Pristup ostvaren 20. 10. 2023. <a href='https://www.hgm.at/museum/entdecken/die-geschichte-des-hgm' target="_blank">https://www.hgm.at/museum/entdecken/die-geschichte-des-hgm</a>.</li> <li>GETALDIĆ, Magdalena. „Povijest Gliptoteke Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti”. Kroatologija 9 (2018), br. 1‒2: 43‒67.</li> <li>„Hosu, Stjepan”. U: Hrvatski biografski leksikon, 5. svezak. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2002.</li> <li>IVANUŠ, Rhea; PURTIĆ, Andro. „Ratni muzej i arhiv NDH”. Informatica museologica 21 (1990), br. 3‒4: 59‒63.</li> <li>JURDANA, Ela. Nedostupna baština – tajne čuvaonica Hrvatskog povijesnog muzeja. Katalog izložbe, 12. 12. 2017. – 30. 09. 2018. Zagreb: Hrvatski povijesni muzej [u tisku].</li> <li>JURIĆ, Zlatko; RATANČIĆ, Bernarda. „Vranicanijeva poljana na Gornjem gradu – projekti i polemike 1907. – 1970.” Portal: godišnjak Hrvatskoga restauratorskog zavoda 5 (2014): 221-242.</li> <li>KISIĆ KOLANOVIĆ, Nada. Vojskovođa i politika. Sjećanja na Slavka Kvaternika. Zagreb: Golden marketing, 1997.</li> <li>KNEŽEVIĆ, Snješka. „Aporije obnove Gornjega grada u Zagrebu – epilog slučaja tzv. Vranicanijeve poljane 1969.” Portal: godišnjak Hrvatskoga restauratorskog zavoda 8 (2017): 177-197.</li> <li>MILOVANOVIĆ, Goran. Zoran Didek, crteži. Banja Luka: Udruženje Slovenaca RS „TRIGLAV” Banja Luka; Galerija Božidar Jakac, 2011.</li> <li>PETKOVIĆ, Milovan. Emilij Laszowski Szeliga. Zagreb: Družba Braća Hrvatskoga Zmaja, 2000.</li> <li>SCHNEIDER, Marijana. Gradovi i krajevi na slikama i crtežima od 1800. do 1940. Zagreb: Povijesni muzej Hrvatske, 1977.</li> <li>„Stahuljak, Tihomil”. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristup ostvaren 9. 11. 2023. <a href='http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=57702' target='_blank'>http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=57702</a>.</li> <li>STIPANČEVIĆ, Mario. Neznani svijet Emila Laszowskog. Zagreb: Hrvatski državni arhiv, 2014.</li> <li>„Stranić, Bojan”. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristup ostvaren 9. 11. 2023. <a href='http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=58314' target='_blank'>http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=58314</a>.</li> <li>STUPARIĆ, Darko, gl. ur. Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.-1945. Zagreb: Minerva, 1997.</li> <li>„Tanodi, Zlatko”. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristup ostvaren 9. 11. 2023. <a href='http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=60406' target="_blank">http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=60406</a>.</li> </ul>
Prilozi <a href="#item-72"><sup>[72]</sup></a>
Ratni muzej Nezavisne Države Hrvatske osnovan je zakonskom odredbom broj CLXXVI-268-Z. p.-1941. od 26. svibnja 1941. sa sjedištem u Zagrebu, a stoji pod vrhovnom upravom ministarstva hrvatskog domobranstva.
Ratni muzej je ustanova, kojoj je zadaća, da sakuplja, čuva, izlaže i znanstveno proučava sve hrvatske ratne starine i spomenike, koji se nalaze u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, da se time stvori što vjernija slika slavne ratne prošlosti i sadašnjosti Hrvata i da te ratne starine i spomenici služe tako vojničkom zornom obrazovanju naroda, i iztraživanju domaćih te stranih stručnjaka i javnosti.
U području sabirnog, izložbenog i znanstvenog rada Ratnog muzeja spada u prvom redu oružje, bilo ono navalno ili obranbeno, hladno ili vatreno, kao: mačevi-spade, sablje, bodeži, noževi i sve ostale vrste oružja za sječenje i bod te pištolje, revolveri, puške, strojopuške, topovi, bombe i nenavedene vrste oružja za bacanje, te sve vrste poviestnog oružja na motkama, te tankovi, areoplani, bombarderi, lovci, bacači plamena, dalje sva pomagala i sprave, koje su se upotrebljavale tečajem ratnih i drugih vojnih operacija; odore i oprema vojnika i bojnog konja, zastave raznih vojnih odreda ili otete neprijatelju kao plien, instrumenti za zvukovne i svietlostne signale, kao trublje, bubnjevi, zastavice i druge naprave, potrebne za obskrbu vojnika i konja na vojnim pohodima i u logorištima, kao i ostali vojni pribor i sve, što je u vezi sa vojskom i njezinim razvitkom u prošlim vremenima, sve do danas.
Ratni će muzej nadalje prikazivati pregled hrvatskih utvrda od najstarijih vremena do danas i to u slikama sadašnjeg i nekadašnjeg izgleda tih gradjevina, modelima, rekonstrukcijama, planovima i presjecima, razne ratne naprave na terenu, kao jarci, bunkeri i t. d.
Prikazat će se razni načini ratovanja od najstarijih vremena do danas i to ili u suvremenim slikama ili u rekonstrukcijama i raznim prikazima prema sačuvanim opisima očevidaca. Sabirat će portrete glasovitih hrvatskih vojskovodja i častnika, slike, kipove i medalje, koje prikazuju hrvatske vojnike i njihovu opremu, slike i planove pojedinih bitaka i ratnih epizoda, ratna i vojna odlikovanja i nacrte starih tvrdjava, kula, karaula, čardaka i drugih vojno-gradjevnih spomenika.
Ratni muzej će voditi brigu o svim onim starinama i spomenicima vojnog i ratnog značaja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i u inozemstvu, koji se tiču hrvatske prošlosti, a koji se ne mogu prenieti, te će ih sačuvati fotografijama, nacrtima, kopijama i reprodukcijama.
Podržavat će veze i stručno suradjivati sa svim ratnim muzejima, vojnim ustanovama i stručnim krugovima prijateljskih nam država u pitanjima hrvatske ratne i vojničke prošlosti kao i u svim pitanjima stručnog značaja.
Kao temelj Ratnom muzeju poslužit će predmeti i spomenici navedeni u § 3., koji se nalaze u hrvatskim državnim muzejima i samoupravnim muzejima i koji će se sporazumom izmedju ministarstva domobranstva i ministarstva nastave, odnosno ministarstva unutarnjih poslova izlučiti iz dotičnih muzeja i predati Ratnom muzeju.
Takove pak predmete i spomenike, koji se nalaze u privatnom posjedu, preuzet će Ratni muzej: a) kao dar, b) odkupom uz ugovorenu cienu, c) uz odštetu, koju će ustanoviti od obih strana postavljeni nepristrani stručnjaci ili će ih d) ne dirajući u postojeće pravo vlastničtva Ratni muzej preuzeti kao polog i u svojim zbirkama izložiti.
Sve do sada još neodkrivene ratne starine i spomenici, koji se nalaze pod zemljom, ili su inače još nepoznati i sakriveni, smatraju se vlasničtvom Nezavisne Države Hrvatske i svaki njihov nalaznik dužan je izravno ili putem najbliže političke ili vojne vlasti prijaviti ili Ratnom muzeju nadjeno predati, a ovaj će to preuzeti i dati nalazniku primjerenu odštetu. Ako li nalaznik ne udovolji ovoj dužnosti, gubi pravo na odštetu, te se kažnjava prema zakonskim propisima.
Na čelu Ratnog muzeja je upravitelj, koji njime upravlja prema zakonskim propisima. Njega postavlja iz častničkih redova Doglavnik-Vojskovodja.
Pod upraviteljem Ratnog muzeja stoji potreban broj stručnog, tehničkog i upravnog osoblja, kao i podvornika. Ovo osoblje mora imati kvalifikacije iz Uredbe o muzejima i galerijama od 26. srpnja 1940.
Iznimno mogu se u Ratnom muzeju namještati kao ugovorni i nagradni činovnici i službenici osobe iz redova umirovljenih i djelatnih stručnjaka. Ovakve osobe namještaju se naredbom Doglavnika-Vojskovodje, a prema priedlogu savjetodavnog vieća kod ratnog muzeja.
Svi činovnici i službenici Ratnog muzeja, bili oni vojničkog ili gradjanskog stališa, imadu se vladati po propisima, koji vriede za službenike ministarstva domobranstva.
Ratni muzej uzdržava se iz državnih sredstava. Osim toga služe za njegovo uzdržavanje: a) darovi, zaklade, zapisi i ostavštine; b) prihodi od muzejskih izdanja, duplikata, odljeva, kopija, fotografskih reprodukcija i slično; c) primitci od ulaznica.
Darove u predmetima i novcu prima upravitelj i o njima izvješćuje Doglavnika-Vojskovodju u svome godištnjem izvješću. Odluku o primanju ostavština donosi Doglavnik-Vojskovodja, saslušavši priedlog savjetodavnog vieća i upravitelja Ratnog muzeja.
Zaklade i glavnice Ratnog muzeja stoje pod upravom Doglavnika-Vojskovodje.
Kod Ratnog muzeja postoji savjetodavno vieće, kome je zadaća, da daje savjete i priedloge za uredjenje i vodjenje tog muzeja. Članove tog vieća imenuje Doglavnik-Vojskovodja iz redova stručnjaka, a oni izmedju sebe biraju predsjednika, podpredsjednika i dva tajnika. Sjednice vieća održavaju se redovito prema potrebi, a najmanje jedanput mjesečno. Upravitelj Ratnog muzeja podastire vieću nacrt godištnjeg proračuna Ratnog muzeja i sva važnija pitanja organizacije i rada Ratnog muzeja, te sve shodne priedloge. Savjetodavno vieće će o tome razpravljati i davati svoje mišljenje i priedloge, da ih upravitelj Ratnog muzeja dostavi Doglavniku-Vojskovodji na znanje i odluku.
Muzejske predmete i spomenike kupuje upravitelj Ratnog muzeja u granicama navjera predvidjenih i otvorenih Ratnom muzeju i razpoloživih sredstava. Po njegovom ovlaštenju može izvršiti kupnju i koji drugi činovnik ili službenik muzeja.
Činovnicima i službenicima, koji rade u Ratnom muzeju, zabranjeno je sastavljati i posjedovati zbirke iz područja, koja obradjuje Ratni muzej, a ne smiju sakupljati takove predmete ni za privatne osobe.
Isto tako im je zabranjeno upravljati takovim tudjim privatnim zbirkama ili upuštati se u ma kakve druge poslove, koji bi mogli biti štetni po interese Ratnog muzeja. Protiv službenika, koji povriede ove propise, postupat će se po stegovnim propisima, koji vriede za službenike ministarstva hrvatskog domobranstva. Osobe, kažnjene radi povrede zabrane, označene u ovom paragrafu, može stegovni sud pored ostale kazne kazniti time, da ne mogu više služiti u Ratnom muzeju.
Ratni muzej će izdavati i prodavati stručno glasilo i druga muzejska izdanja.
Pri Ratnom muzeju osnovat će se stručna knjižnica, u kojoj će biti zastupana znanstvena djela, časopisi i druga izdanja, koja se odnose na obću, a napose na hrvatsku ratnu poviest i arheologiju, uključivši ovamo i književnost srodnih struka i zemalja, u koliko je ona potrebna za znanstveni rad.
Zbirke, knjižnice i laboratoriji Ratnog muzeja mogu služiti i u nastavne svrhe Hrvatske vojne akademije i ostalih vojnih i ustaških ustanova i vlasti. Odluku o tome donaša Doglavnik – Vojskovodja.
Ratni arhiv je u sklopu ratnog muzeja znanstveni zavod ministarstva oružanih snaga, u kojemu se čuvaju izprave, spisi i ostalo pisano gradivo o riešenim poslovima, koji se odnose na hrvatsku oružanu snagu, na njezine pripadnike i na njezino djelovanje u različnim prilikama i u kojemu se to pisano gradivo tako obrađuje, da u svako doba i u svaku svrhu može poslužiti vojničkim ciljevima, državnom i javnom životu uobće, a znanosti posebice.
Ratni arhiv čuva i obrađuje pisano gradivo, koje je nastalo iz djelovanja posebnih hrvatskih vojničkih ustanova. Koliko je pisano gradivo, koje se odnosi na hrvatsku oružanu snagu, nastalo iz djelovanja drugih državnih, zemaljskih i pokrajinskih ustanova, a čuva se u drugim arhivima, izrađuje ratni arhiv, prema potrebi, priepise toga gradiva u svoje svrhe, ostavljajući tim ustanovama dotične izvornike.
Osim izričito vojničkog pisanog gradiva, označenog u točkama 1. i 2., sabire Ratni arhiv pomoćno pisano gradivo, koje nije izričito vojne prirode, ali je njegov prirodni dopunjak.
Pomoćna ustanova vojnog arhiva je njegova knjižnica, koja sadržava tiskom objavljena djela, razprave, članke i ostale sastavke, koji su važni za hrvatsku oružanu snagu.
Koliko kod pojedinih vojnih jedinica postoje posebni arhivi i koliko će se s vremenom kod njih osnovati, svi stoje pod nadzorom Ratnog arhiva.
Ratni arhiv ima pravo tražiti od hrvatskih državnih i ostalih arhiva izvještaje i popise gradiva vojničke prirode, koje se kod njih nalazi, a svi su ti arhivi dužni Ratnom arhivu sporazumno omogućiti izrađivanje priepisa toga gradiva.
Ratni arhiv je dužan sprječavati svako uništavanje, oštećivanje i otuđivanje pisanoga gradiva koje se odnosi na hrvatsku vojsku, a nalazi se u njegovom posjedu ili u posjedu vojničkih i ostalih ustanova, fizičkih i pravnih osoba. U slučajevima takvog uništavanja, oštećivanja ili otuđivanja dužan je zapodjeti kazneni postupak.
Pisano gradivo Ratnog arhiva i ostalih vojničkih ustanova obrađuje se u državne svrhe po nalogu ministarstva oružanih snaga, a u znanstvene svrhe na temelju odobrenja glavnog ravnateljstva Ratnog arhiva. Ne može li glavni ravnatelj izdati takvo odobrenje, zatražit će ga od ministarstva oružanih snaga.
Rad kod Ratnog arhiva i kod pojedinih vojničkih ustanova uredit će se posebnim Pravilnikom.
Ratni je arhiv dužan surađivati, prema gradivu, koji je pod njegovom upravom, na publikacijama, koje izdaje Nezavisna Država Hrvatska, ili koje se izdavaju njezinom pripomoću i odobrenjem.
Ratni se arhiv dieli na odsjeke prema gradivu, koji se u njemu nalazi, i prema svrsi obrađivanja toga gradiva.
Kvalifikacije osoblja Ratnog arhiva i arhiva pojedinih vojničkih ustanova i posebni uvjeti za službovanje u ovom arhivu određuju se prema propisniku o arhivima Nezavisne Države Hrvatske.
Prema tom propisu uređuje se i sve ono, što se obćenito uzevši odnosi na Ratni arhiv i na gradivo, koje se u njemu čuva i obrađuje.
Ratni je arhiv zastupan u Arhivskom vieću Nezavisne Države Hrvatske, te ima u njemu isto mjesto kao i svaki drugi državni arhiv.
U smislu § 6. Pravilnika za Ratni muzej i § 11. za Ratni arhiv propisuje se ovaj sastav osoblja:
<div class="list"> <div>a) Stručno osoblje:</div> <div> <div>1. Ravnatelj: 1</div> <div>2. Kustosi (častnici) jedan za muzej i jedan za arhiv: 2</div> <div>Ukupno: 3</div> </div> </div> <div class="list"> <div>b) Tehničko osoblje:</div> <div> <div>1. Preparator (častnik ili dočastnik): 1</div> <div>2. Slikopisac (častnik ili dočastnik): 1</div> <div>3. Crtač (častnik ili dočastnik): 1</div> <div>Ukupno: 3</div> </div> </div> <div class="list"> <div>c) Upravno osoblje:</div> <div> <div>1. Nadstojnik ureda Ratnog muzeja (stožerni častnik): 1</div> <div>2. Nadstojnik ureda Ratnog arhiva (stožerni častnik): 1</div> <div>3. Pisar za ravnatelja (dočastnik): 1</div> <div>4. Pisar za Ratni muzej (dočastnik): 1</div> <div>5. Pisar za Ratni arhiv (dočastnik): 1</div> <div>Ukupno: 5</div> </div> </div> <div class="list"> <div>d) Podvornici:</div> <div> <div>1. Podvornik za ravnatelja (domobran): 1</div> <div>2. Podvornik za Ratni muzej (domobran): 1</div> <div>3. Podvornik za Ratni arhiv (domobran): 1</div> <div>Ukupno: 3</div> </div> </div>
Prema potrebi dodielit će se, od vremena do vremena, Ratnom muzeju i arhivu broj domobrana za obavljanje nuždnih poslova (preuzimanje predmeta, utovarivanje, iztovarivanje, čišćenje, konserviranje i t. d.).
Ratni muzej i arhiv je vojno – znanstvena ustanova, koja je, obzirom na važnost rada i obujma djelokruga, podređena, putem glavara Glavnog stožera, ministarstvu oružanih snaga, a ravnatelj Ratnog muzeja i arhiva jednak je u činu ostalim pročelnicima odjela ministarstva oružanih snaga (obzirom na položaj zavoda prema jednakim ustanovama ministarstva narodne prosvjete i jednakim ustanovama u inozemstvu, s kojima taj vojni znanstveni zavod stoji u doticaju).
Zadaća Ratnog muzeja i arhiva sastoji se:
<div> <div>a) u sakupljanju predmeta,</div> <div>b) u čuvanju,</div> <div>c) u izlaganju i</div> <div>d) u znanstvenom proučavanju ratnih starina muzejskog i arhivskog značaja, koji se odnose na ratnu poviest Nezavisne Države Hrvatske.</div> </div>
Cjelokupno poslovanje, to jest znanstveno, stručno i upravno stoji pod nadzorom ravnatelja Ratnog muzeja i arhiva, kojemu je zadaća izobraziti i podučavati osoblje, koje mu je povjereno.
Kustosi su pomoćnici i zamjenici ravnatelja, i to jedan za Ratni muzej, a drugi za Ratni arhiv. Častničko i dočastničko osoblje dužno je voditi dnevnike svoga rada.
Ravnatelj Ratnog muzeja i arhiva dieli ove ustanove, prema stanju i potrebama, na pojedine odsjeke.
Sakupljanje predmeta vrši se: a) preuzimanjem ponuđenih predmeta izravno u uredskim prostorijama; b) pregledom i izborom prikladnih predmeta kod različnih nuditelja i c) preuzimanjem onih predmeta, koje su Ratnom muzeju i arhivu izravno poklonili pojedinci ili pojedine ustanove.
Za taj posao potrebna je strukovna naobrazba, te je za rad u arhivu i za rad u muzeju potreban po jedan stručno izobražen častnik. Ti častnici vrše dužnost kustosa, te u znanstvenom pogledu podupiru ravnatelja. Ministarstvo oružanih snaga ima se brinuti za izobrazbu takvih častnika, koji će vremenom moći preuzeti dužnosti ravnatelja Ratnog muzeja i arhiva.
Stručno i više upravno osoblje sastaje se jedanput tjedno pod predsjedanjem ravnatelja Ratnog muzeja i arhiva. Na tim se sastancima razpravlja o tekućim poslovima jedne i druge ustanove, daju se izvještaji i priedlozi.
Kao pomoćna sredstva Ratnog muzeja i arhiva postoje uz pojedine zbirke još i knjižnica, svjetlopisna radiona, radiona za konserviranje, prepariranje i restauriranje, radiona za crtanje i slikanje i potrebne kartoteke.
Kako bi rad Ratnog muzeja i arhiva podpuno odgovarao svrsi, osigurava ministarstvo oružanih snaga, uz potrebne prostorije sa propisnim muzejskim i arhivskim namještajem, još i ostalo potrebno tvorivo.
U uredu Ratnog muzeja i arhiva vode se uručbeni zapisnici, i to jedan otvoreni, drugi tajni, a treći vrlo tajni.
Nadalje se vode posebni našastari (jedan za muzej, a drugi za arhiv) i kartoteke uz njih.
Za knjižnicu muzeja i arhiva vodi se, za svaki zavod posebno, popis knjiga i kartoteka. Na pojedine knjige imadu se staviti oznake vlastničtva.
Posebno se vode: izkaz darovatelja pojedinih predmeta, očevidnik dodieljenih i potrošenih navjera i različne pomoćne knjige: dnevnik imovnika, dnevnik nabava tvoriva, knjiga potrošnog tvoriva, pregled izdavanja (bordero), poštanska dostavna knjiga, mjestna dostavna knjiga i očevidnik osoblja, zaposlenog u Ratnom muzeju i arhivu (zajedno s opisom tog osoblja).
Kronologija Ratnoga arhiva i muzeja Nezavisne Države Hrvatske
<ul> <li>26. svibnja 1941. – zakonskom odredbom Ante Pavelića (broj CXXVI – 268 – Z. p. 1941.) osniva se Ratni arhiv i muzej NDH (u nastavku RAM NDH)<a href="#item-73"><sup>[73]</sup></a></li> <li>4. lipnja 1941. – poziv časnicima koji imaju prikladnu stručnu spremu i želju za radom da dostave prijave za službu u RAM NDH<a href="#item-74"><sup>[74]</sup></a></li> <li>25. lipnja 1941. – Milan Praunsperger, kao „ravnatelj ratnog muzeja“, podnosi „Referat o Ratnom muzeju“ u kojemu daje prijedlog diobe nadležnosti između sebe, kao ravnatelja muzejskoga dijela, i Emilija Laszowskoga, kao ravnatelja arhivskoga dijela ustanove<a href="#item-75"><sup>[75]</sup></a></li> <li>10. srpnja 1941. – osnovano savjetodavno vijeće za Ratni muzej<a href="#item-76"><sup>[76]</sup></a></li> <li>27. kolovoza 1941. – osnovano savjetodavno vijeće za Ratni arhiv<a href="#item-77"><sup>[77]</sup></a></li> <li>4. listopada 1941. – na sjednici savjetodavnih vijeća RAM-a u zgradi Ministarstva nastave u Opatičkoj 10 predlaže se da se savjetodavno vijeće za Muzej i savjetodavno vijeće za Arhiv integriraju u jedno jedinstveno vijeće koje će imenovati pododbore za muzejsku i za arhivsku djelatnost; osim toga potvrđuje se i prima na znanje da muzejska i arhivska građa iz drugih kulturnih ustanova ipak neće biti izlučivana za RAM<a href="#item-78"><sup>[78]</sup></a></li> <li>25. studenoga 1941. – prvi datum naveden u „Urudžbenom zapisniku“ iz 1941., odnosno 1942. godine (Milan pl. Krainčić nudi RAM-u prikupljene značke)<a href="#item-79"><sup>[79]</sup></a></li> <li>3. ožujka 1942. – objavljen Pravilnik Ratnoga muzeja<a href="#item-80"><sup>[80]</sup></a></li> <li>ožujak 1942. – prve skice za izgradnju nove zgrade RAM-a (na Vranyczanyjevoj poljani) arhitekta Brune Bauera<a href="#item-81"><sup>[81]</sup></a></li> <li>1. svibnja 1942. – osnutak Knjižnice RAM-a<a href="#item-82"><sup>[82]</sup></a></li> <li>6. lipnja 1942. – službeno se uvode tri uredska žiga RAM-a: „Ratni arhiv i muzej“ (za instituciju), „Ratni muzej“ (za muzejski odsjek) i „Ratni arhiv“ (za arhivski odsjek)<a href="#item-83"><sup>[83]</sup></a></li> <li>22. lipnja 1942. – od Tvrtke St. Kugli, po nalogu 235/42 iz „Našastara uredskoga tvoriva“, naručuje se ukupno 10 knjiga našastara<a href="#item-84"><sup>[84]</sup></a></li> <li>16. rujna 1942. – general Vladimir Laxa nalaže RAM-u dosljedno korištenje službenoga nazivlja ustanove u korespondenciji i prilikom ovjeravanja dokumenata, budući da proizvoljna primjena naslova kao što su samo „arhiv“ ili samo „muzej“ izaziva birokratske nejasnoće i peripetije<a href="#item-85"><sup>[85]</sup></a></li> <li>3. ožujka 1943. – donesen Pravilnik Ratnoga arhiva<a href="#item-86"><sup>[86]</sup></a></li> <li>26. ožujka 1943. – donesen Poslovnik RAM-a<a href="#item-87"><sup>[87]</sup></a></li> <li>2. lipnja 1943. – svečano otvorene nove prostorije RAM-a na Jezuitskom trgu br. 4 u Zagrebu<a href="#item-88"><sup>[88]</sup></a></li> <li>5. studenoga 1943. – osnutak 3. povijesnog odsjeka RAM-a<a href="#item-89"><sup>[89]</sup></a></li> <li>18. siječnja 1944. – od Narodne tiskare (nalog br. 43/44 naveden u „Našastaru uredskoga tvoriva“) nabavljeni su redom: „Našastar knjiga“ (2 komada), „Imenično i stvarno kazalo arhivalija“ (2 komada), „Našastar arhivalija“ (2 komada) te „Kazalo smještaja i arhivalija“ (2 komada)<a href="#item-90"><sup>[90]</sup></a></li> <li>20. siječnja 1944. – nadstojnici RAM-a okupljeni u povjerenstvu radi mjera zaštite arhivske i muzejske građe od eventualnih zračnih napada s naglaskom na predmete pohranjene u vanjskoj čuvaonici u Medvedgradskoj ulici broj 2<a href="#item-91"><sup>[91]</sup></a></li> <li>22. siječnja 1944. – osnutak 4. slikarskog odsjeka RAM-a<a href="#item-92"><sup>[92]</sup></a></li> <li>9. listopada 1944. – do ovoga datuma većina muzejske i arhivske građe nalazi se u vanjskoj čuvaonici ili skloništu zbog opasnosti od bombardiranja, uključujući predmete iz stalnoga postava na Jezuitskom trgu<a href="#item-93"><sup>[93]</sup></a></li> <li>29. studenoga 1944. – 3. povijesni odsjek RAM-a preselio iz ureda na Krešimirovu trgu u Vlašku ulicu broj 18<a href="#item-94"><sup>[94]</sup></a></li> <li>2. svibnja 1945. – posljednji otkup predmeta za RAM, nabavljene dvije slike senjskih uskoka, autora Mladena Veže, za 53 000 kuna<a href="#item-95"><sup>[95]</sup></a></li> <li>6. svibnja 1945. – posljednja nabava RAM-a, navedena u „Našastaru potrošnoga tvoriva“ pod brojem 278/945, odnosi se na 8 Wertheim i 2 obična ključa u ukupnoj vrijednosti od 4500 kuna<a href="#item-96"><sup>[96]</sup></a></li> <li>15. svibnja 1945. – formalno zaključene (po ovlaštenju namještenika Ministarstva prosvjete Narodne vlade Hrvatske Zdenke Munk, odnosno potpisima komisije u sastavu: Ljudevit Hanaman, Josip Uhlik i Zoran Didek) knjige našastara muzeja pod brojevima 5 i 6 <a href="#item-97"><sup>[97]</sup></a> te pojedini zapisnici RAM-a (primjerice, „Tajni uručbeni zapisnik 1945“<a href="#item-98"><sup>[98]</sup></a> i „Strogo tajni uručbeni zapisnik“)<a href="#item-99"><sup>[99]</sup></a></li> </ul>