Zastava 369. pojačane (hrvatske) pješačke pukovnije Nezavisne Države Hrvatske
Zastava je povezana s 369. pojačanom (hrvatskom) pješačkom pukovnijom NDH (Verstärkten /Kroatisches/ Infanterie Regimente 369.), poznatom i pod imenom Hrvatska legija. Formirana je početkom srpnja 1941. te je kao dobrovoljačka postrojba ratovala u sklopu Wehrmachta na Istočnome bojištu sve do kraja siječnja 1943., kada je u sastavu 100. lake pješačke divizije 6. armije pod zapovjedništvom Friedricha Paulusa uništena kod Staljingrada. Odlukom Ministarstva oružanih snaga od 14. veljače 1943. prestala je djelovati, a njezinu tradiciju nastavila je novopostrojena 369. pukovnija pod nazivom Hrvatska 369. pješačka pukovnija „Branitelji Staljingrada“. U znak priznanja Pukovniji je 13. ožujka 1943. dodijeljena <a target='_blank' href='/zbirka/10/kataloska-jedinica/8'>Zlatna kolajna poglavnika Ante Pavelića za hrabrost</a>, jedno od najviših odlikovanja u NDH te zastava. Sa zadaćom prikupljanja dobrovoljaca i ustrojavanja novih jedinica Hrvatske legije, već su tijekom 1941. ustrojene doknadne bojne Hrvatske legije koje su korištene za popunu 369. pojačane (hrvatske) pješačke pukovnije NDH. Postupno su iz njih proizišle tri legionarske pješačke divizije 369. (Vražja), 373. (Tigar) i 392. (Plava).
Zastava je upisana u knjigu 7 Našastara Ratnoga muzeja NDH na stranici 624 pod rednim brojem 2 te je uz zastavu naveden i vršak koplja zastave. Prema upisima u Našastaru, zastavi su pripadale i dvije zastavne vrpce, od kojih se jedna nalazi u fundusu HPM-a (inv. br. HPM/MRNH-TP-449) te <a target='_blank' href='/zbirka/10/kataloska-jedinica/8'>zlatna kolajna poglavnika Ante Pavelića za hrabrost</a> kojom je odlikovana 369. pojačana (hrvatska) pješačka pukovnija (inv. br. HPM/MRNH-TP-391) zajedno s diplomom o odlikovanju (inv. br. HPM/MRNH-TP-1124). Predmete je RAM-u NDH predao Ured za odlikovanja Poglavnog županstva NDH u Zagrebu 7. studenog 1944.
M. V.
Literatura: Borošak Marijanović: 1996., 128–129; Matković: 1994., 90–91; Obhođaš, Mark: 2012.; Prister: 1997., 44–47.